DUHOVNOST I SOCIJALNI NAUK CRKVE (Srpanj 2011.)
Tema 4 od 9: Sveta Elizabeta Portugalska (1271. – 4. srpnja 1336.)
fra Amando Trujillo Cano, TOR
Često bismo željeli da nam naše životne situacije – osobne, obiteljske, poslovne, crkvene i društvene – pomažu da živimo poput istinskih kršćana. Život svete Elizabete Portugalske podsjeća nas da smo pozvani napredovati i donositi plodove neovisno o životnim uvjetima u kojima se nalazimo, osobito kad su oni u potpunoj suprotnosti s našim kršćanskim vrijednostima.
Rođena u plemićkoj obitelji i vjerski odgojena, Elizabeti je iz strateških razloga dogovoreno vjenčanje u dobi od dvanaest godina s Dionizijem, portugalskim kraljem. Njezin je otac bio budući aragonski kralj, Petar III., a majka Konstancija unuka cara Fridriha II. Elizabeta je na krštenju dobila ime po svojoj svetoj teti, sv. Elizabeti Ugarskoj, proglašenoj svetom četrdesetak godina ranije. Kralj Dionizije bio je poznat po svojoj odanosti domovini, ali i po nedostatku morala. Njegova nevjera prema Elizabeti i nepovjerenje prema njoj, bio je jedan od teških križeva koje je ona morala nositi tijekom mnogo godina. Usred svega toga, posvetila se životu ujedinjena s Bogom, svakodnevno sudjelujući na svetoj misi, molitvom i pokorom, te odgajanjem njihovo dvoje djece, Konstancije i Alfonsa, i velikodušnim služenjem siromašnima, bolesnima, hodočasnicima i strancima. Povrh toga, odgajalo je i muževljevu nezakonitu djecu. Neprestano je molila za njegovo obraćenje te su, snažnim primjerom nježnosti i vjernosti, njezini napori bili nagrađeni u posljednjim godinama njihova braka.
Važan vid života sv. Elizabete bila je njezina aktivna uključenost u mirotvorstvo, osobito između njezina muža i sina, koji je objavio rat svome ocu 1323. godine, optužujući ga da favorizira svoju nezakonitu djecu. Intervenirala je i u uspostavljanju mira između aragonskog kralja Ferdinanda i Jakova, njegova nećaka koji ga je htio maknuti s prijestolja. Kad je umro njezin muž, naslijedio ga je njihov sin, koji je postao Alfonso IV., a ona se povukla u samostan Siromašnih klarisa koje je osnovala u Coimbri, gdje je živjela kao franjevačka trećoredica. Međutim, primorana da opet sudjeluje u uspostavljanju mira, napustila je samostan kako bi donijela mir između kralja Alfonsa IV. i kastiljskog kralja, njegova zeta. Tijekom toga posljednjeg puta, opterećena lošim zdravljem, umrla je 4. srpnja 1336. u Estremozu. Sahranjena u Coimbri, pripisana su joj čuda te ju je Urban VIII. proglasio svetom 1625. godine. Njezin se spomendan, prema rimskom kalendaru, slavi 4. srpnja.
Služenje na raznim područjima društvenog života; služenje ljudskoj osobi
(Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 551-553)
Ovaj mjesec započinjemo dio “Služenje na raznim područjima društvenog života” te predstavljamo njegovo prvo poglavlje: “Služenje ljudskoj osobi”. U ovom se tekstu podsjeća da se prava ljubav iskazuje u služenju te da prisutnost laika u društvu predstavlja raznolike mogućnosti i izazove da služimo živeći socijalni nauk Crkve. To služenje usmjereno je najprije na čovjeka. Pogledajmo zašto i kako.
551. Prisutnost vjernika laika na društvenom području obilježena je služenjem, znakom i izrazom ljubavi, koja se očituje u obiteljskom, kulturnom, radnom, gospodarskom i političkom životu prema specifičnim profilima: pokoravajući se različitim zahtjevima njihova posebnog područja zauzimanja, vjernici laici izražavaju istinu svoje vjere i istodobno istinu socijalnog nauka Crkve, koji svoje potpuno ostvarenje zadobiva kada se živi konkretno za rješavanje socijalnih problema. Ista vjerodostojnost socijalnog nauka, naime, nalazi se u svjedočanstvu djela, i to prije nego u njegovoj unutarnjoj suvislosti i logici (usp. Mater et magistra /Majka i učiteljica/, 232; Centesimus annus /Stota godina/, 57). Kročivši u treće tisućljeće kršćanske ere, vjernici laici otvorit će se svojim svjedočanstvom svim ljudima s kojima preuzimaju teret vrlo gorućih apela našega doba: “Sve ono što je ovaj Sveti Sabor iznio iz blaga crkvenog nauka namijenjeno je da pomogne svim ljudima našega vremena, bilo da vjeruju u Boga bilo da ga izričito ne priznaju, da jasnije uvide svoj cjeloviti poziv i da bolje usklade svijet sa uzvišenim dostojanstvom čovjeka, da nastoje oko univerzalnog i dubljeg utemeljenog bratstva i da, potaknuti ljubavlju, širokogrudnim i zajedničkim naporom odgovore na neodložive zahtjeve našega doba.” (Gaudium et spes /Radost i nada/, 1113.)
1. Služenje ljudskoj osobi
552. Među područjima socijalnoga zauzimanja vjernika laika nadasve je istaknuto služenje ljudskoj osobi: promicanje dostojanstva svake osobe, najdragocjenijeg dobra što ga čovjek posjeduje, “bitna je, štoviše, u nekom smislu središnja i sveobuhvatna zadaća služenja koju Crkva, a u njoj vjernici laici po svome pozivu, mora obaviti i ljudskoj obitelji.” (Christifideles laici /Vjernici laici/, 37) Prvi način na koji se ostvaruje ta zadaća sastoji se u zauzimanju i nastojanju oko vlastite unutarnje obnove, jer povijest čovječanstva nije pokretao neosobni determinizam, nego konstelacija subjekata o čijim slobodnim činima ovisi društveni poredak. Društvene ustanove po sebi, gotovo mehanički, ne jamče dobro svima: “unutarnjoj obnovi kršćanskoga duha” (Quadragesimo anno /Četrdeseta godina/, 218) mora prethoditi zauzimanje za poboljšavanje društva “prema duhu Crkve, utvrđujući pravednost i socijalnu ljubav.” (Quadragesimo anno /Četrdeseta godina/, 218). Iz obraćenja srca proizlazi skrb za čovjeka što ga se ljubi kao brata. Po toj skrbi shvaća se da je dužnost popraviti ustanove, strukture i životne uvjete koji se proti- ve ljudskom dostojanstvu. Vjernici laici moraju se stoga istodobno zauzeti za obraćenje srdaca i za poboljšanje struktura, vodeći računa o povijesnim prilikama i koristeći se dopuštenim sredstvima radi ostvarivanja ustanova u kojima će se poštovati i promicati dostojanstvo svih ljudi.
553. Promicanje ljudskoga dostojanstva nadasve podrazumijeva potvrđivanje nedodirljivoga prava na život, od začeća do prirodne smrti, što je prvi među svima i uvjet za sva ostala prava osobe (usp. Kongregacija za nauk vjere, naputak Donum vitae /Dar života [22. veljače 1987.]: AAS 80 [1988.], 70-102). Osim toga, poštivanje osobnoga dostojanstva zahtijeva priznavanje čovjekove vjerske dimenzije, što nije “puki ‘konfesionalni’ zahtjev, nego je to zahtjev koji ima svoj neuništiv korijen u samoj stvarnosti čovjeka.” (Christifideles laici /Vjernici laici/, 39) Stvarno priznanje prava na slobodu savjesti i vjersku slobodu jedno je od najviših prava i najtežih obveza svakoga naroda koji doista želi zajamčiti dobro osobe i društva. U sadašnjem kulturnom kontekstu jedinstvenu žurnost poprima zauzimanje za obranu braka i obitelji, što se može prikladno ostvariti samo u uvjerenju o jedinstvenoj i nezamjenjivoj vrednoti te zbilje s obzirom na istinski razvoj ljudskoga suživota. (usp. Familiaris consortio /Obiteljska zajednica/, 42-48).
Održan mjesečni susret FSR-a
Pod predsjedanjem Štefice Kralj, ministrice, održan je posljednje nedjelje u mjesecu, 26. lipnja o. g., u 17 sati mjesečni susret bratstva FSR-a. Kao i obično susret je počeo molitvom Večernje iz časoslova. Bilo je prisutno 20 članova (manje nego obično zbog državnih i crkvenih blagdana). Ministrica je upoznala prisutne, da su dvije sestre ponudile gostoprimstvo u vrijeme održavanja Hrvatskoga socijalnog tjedna, a nekoliko sestara javilo se za volontiranje; tko želi još se može javiti za volontiranje. Više sestara izrazilo je svoje oduševljenje u susretu s papom Benediktom XVI. na hipodromu i drugdje. Ministrica je zahvalila svim članovima FSR-a, koji su pomagali na razne načine za blagdan sv. Antuna, 13. lipnja. Jedna sestra je izrazila spremnost, da najesen počne s uređivanjem albuma FSR-a. Duhovni asistent je govorio o mani ogovaranja od koje nisu izuzeti ni članovi FSR-a. Sv. pismo piše: „Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon … A tko si ti da sudiš bližnjega?“ (Jak 4, 11-12). Isus u Matejevom evanđelju kaže: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svom ne opažaš“ (Mt 7, 1-3). Sv. Franjo mnogo govori protiv ogovaranja i suđenja drugih. Tako, zapisao je sv. Bonaventura: „Pred porokom ogovaranja, koje je štetno po izvor ljubavi i milosti, strahovao je kao pred zmijskim ujedom. Tvrdio je da je to najzatornija kuga i da je predobrom Bogu ogavno zbog toga što ogovarač mačem svoga jezika ubija duše, a zatim se hrani njihovom krvlju“ (1Bon 8, 4). – Sestre i braćo FSR-a, trebali bismo jedni o drugima govoriti dobre a ne loše stvari. Pokušajmo, pokušajmo!
Proslava 800. obljetnice nastanka sestara klarisa
Uoči Cvjetnice, 16. travnja 2011., otvorena je kod sestara klarisa u Mikulićima Godina sv. Klare odnosno proslava 800. obljetnice nastanka klarisa, koja će trajati do blagdana sv. Klare 2012. O tome je već bilo riječi u ovom listiću. Ova obljetnica je značajna ne samo za sestre klarise, nego za sve franjevce i franjevke, također za FSR. Pisac životopisa sv. Klare bilježi, kako je Klara došla pred Cvjetnicu Franji na razgovor. Željela je doznati što Bog od nje traži. Franjo joj je rekao, da na Cvjetnicu dođe u crkvu lijepo obučena i nakićena, te da primi palmu iz biskupove ruke kao i ostali vjernici. Rekao joj je da sljedeće noći pobjegne od kuće. Poznato je, kako Klara zbog sramežljivosti nije pristupila biskupu da joj dadne palmu, nego je biskup došao k njoj i dao joj palmu. Klara je doista u noći poslije Cvjetnice pobjegla od kuće, jer joj roditelji ne bi dozvolili da se posveti Bogu, i „pohitjela je svetoj Mariji u Porcijunkulu. Braća koja su ondje bdjela uz Božji oltarić dočekala su djevicu Klaru sa svjetiljkama … Pošto su joj braća ondje ošišala kosu (znak posvete Bogu) odrekla se različitih nakita“ (LegKl, 7-8). Koje godine se to dogodilo? Prema svjedočanstvu sestre Pacifike Guelfuccio, pratilice sv. Klare, koje je dala na procesu Klarine kanonizacije, 23. studenog 1254., Klara je napustila svijet (posvetila se potpuno Bogu) prije oko 42 godine, a to znači oko 1212. godine. Slično su posvjedočile još neke svjedokinje. A sestra Benvenuta iz Perugie zasvjedočila je, da je Klara tada imala oko 18 godina. To znači da je Klara rođena 1293. ili 1294. godine. Franjo je Klaru po dolasku i posveti u Porcijunkuli odveo sestrama benediktinkama, a potom je Klara s drugim sestrama došla u crkvu i samostan sv. Damjana, kolijevku klarisa.
Proglašenje blaženima „Drinskih mučenica“
Pod Misom u 11 sati, koju će predvoditi 24. rujna 2011. u Sarajevu Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih u Rimu, bit će proglašene blaženima tzv. „Drinske mučenice“. Riječ je o pet sestara Družbe kćeri Božje Ljubavi, koje su 15. prosinca 1941. radije izabrale smrt (mučeništvo) skakanjem kroz prozor iz vojarne na katu u Goraždu, kamo su ih četnici silom odveli iz njihovog samostana na Palama (Sarajevo), nego da budu silovane; sve sestre osim najstarije s. Berchmane, koja je bila ubijena 23. prosinca 1941. kod Svjetline, jer nije mogla po snijegu pratiti ostale sestre. Nakon iskakanja kroz prozor četnici su iskasapili sestre i bacili njihova tijela u rijeku Drinu. – Ovdje donosimo vrlo kratko o ovim divnim mučenicama, svjedokinjama vjere u Boga: s. Jula Ivanišević, rođ. 25. studenog 1893. u Godinjaku kod Nove Gradiške (Hrvatica), koja je bila poglavarica sestara na Palama. Bila je svim sestrama prava sestra i prava majka. Podnijela je mučeništvo s 48 godina. S. Berchmana Leidenix, rođ. 28. studenog 1865. u Enzersdorfu kod Beča (Austrijanka). Bila je učiteljica novakinja. Za siromahe je uvijek imala srca i razumijevanja. Podnijela mučeništvo sa 76 godina. S. Krizina Bojanc, rođ. 14. svibnja 1885. u Zburama kod Šmajertskih Toplica (Slovenka). Bila je puna Boga. Posnijela je mučeništvo s 56 godina. S. Antonija Fabjan, rođ. 23. siječnja 1907. u Malom Lipju kod Novog Mesta (Slovenka). Bila je izrazito skromna. Podnijela je mučeništvo s 34 godine. S. Bernardeta Banja, rođ. 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara (Hrvatica, podrijetlom iz Mađarske). Nikada nervozna ni nestrpljiva. Podnijela je mučeništvo s 29 godina. – Inače Družbu kćeri Božje Ljubavi osnovala je s. Franciska Lechner (Njemačka) godine 1868. Prvotna briga ovih sestara bile su seoske djevojke, koje su po gradovima radile kao kućne pomoćnice. Ove sestre su u naše krajeve došle 1882. na poziv sarajevskog nadbiskupa, dr. Josipa Stadlera. – Blažene „Drinske mučenice“, molite za nas!
Hodočašće našeg bratstva FSR-a
Nakon neuspjelog pokušaja organiziranja hodočašća našeg bratstva FSR-a u svibnju ove godine, neugodno je ponovo pisati i pozivati na hodočašće. Ipak Vijeće našeg bratstva odlučilo je na svojoj sjednici od 26. svibnja, da se ponovo organizira hodočašće našeg bratstva FSR-a, 24. rujna 2011., kojemu se mogu pridružiti članovi svetoduške Frame, simpatizeri FSR-a i Frame, te u nedostatku dovoljnog broja rodbina i prijatelji FSR-a i Frame, pa i dobri vjernici iz crkve. Ovo hodočašće je istog dana, kad će biti proglašene blaženima „Drinske mučenice“ u Sarajevu. Nije na odmet razmišljati i o hodočašću u Sarajevo na proglašenje novih blaženica. U prvom planu (u svibnju) bilo je hodočašće Gospi Trsatskoj. No na mjesečnom sastanku, 28. kolovoza, članovi FSR-a će sami odlučiti kamo žele poći na hodočašće. Vijeće našeg bratstva poziva članove FSR-a da razmisle o ovom hodočašću i da se odluče za njega, te rezerviraju kod sebe taj datum: 24. rujna 2011. (subota).
Još neke obavijesti
1) Kao što je već javljeno, u mjesecu srpnju nema mjesečnog susreta FSR-a, a u kolovozu nema molitveno-liturgijskog susreta, nego će biti mjesečni susret, 28. kolovoza u 17 sati (okupljanje u 16,30 sati). Vrlo važno je doći na ovaj susret zbog hodočašća.
2) S. Lidija Blagus podvrgava se jednoj operaciji. Preporučujemo je članovima FSR-a u molitve!
3) Na Porcijunkulu, Gospu od anđela, 2. kolovoza, može se uz obične uvjete dobiti potpuni oprost (od podneva 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza).
4) Na prvi petak, 5. kolovoza, duhovni asistent obići će sakramentalno: bolesne članove našeg bratstva FSR-a.
5) Blagdanu sv. Klare kod sestara klarisa u Mikulićima prethodit će trodnevnica, 8-10. kolovoza, s početkom u 18,30 sati. Na sâm blagdan sv. Klare, 11. kolovoza (četvrtak), sv. Mise su u 8 i u 19 sati. Pozivamo članoveFSR-a, da prema svojim mogućnostima sudjeluju u ovim svečanostima kod sestara klarisa u Mikulićima! Najprikladnija je večernja misa.
6) Ne smijemo zaboraviti čestitati imendan fra Ljudevitu Maračiću, provincijalu i donedavnom asistentu našeg bratstva FSR-a, 25. kolovoza. Oče Ljudevite, i ovim putem želimo Vam sretan i radostan imendan! Hvala Vam na svemu!
7) Na jednoj od svojih sjednica Vijeće mjesnog bratstva FSR-a odlučilo je, da simpatizeri našeg bratstva FSR-a počnu svoje vrijeme inicijacije (uvođenja) najesen ove godine, dakle u mjesecu rujnu. To će biti vrijeme priprave za upoznavanje poziva. A ovo vrijeme uvođenja traje najmanje šest mjeseci, osim ako Vijeće mjesnog bratstva drugačije ne odluči. S. Snježana Vrbanić, učiteljica formacije, upoznat će simpatizere s početkom inicijacije (uvođenja).
8) Kao i svake tako i ove godine organizira se susret bratstava FSR-a grada Zagreba kod Gospe Remetske na Malu Gospu, 8. rujna (četvrtak). Domaćin ovog susreta bit će bratstvo iz Sigeta. Susret počinje molitvom franjevačke krunice u 16 sati u tamošnjoj crkvi braće karmelićana. Potom slijedi sv. Misa, a nakon Mise zajedničko druženje. Pozivamo članove našeg bratstva FSR-a, da sudjeluje u ovom susretu! Poželjno je da dođu i članovi Frame. Autobus za Remete vozi s Kaptola i sa Svetica.
9) Sjednica Područnog vijeća Zagrebačkog područja FSR-a je 10. rujna. Iz našeg bratstva na tu sjednicu trebaju doći: s. Štefica Kralj kao područna vijećnica i fra Augustin Kordić kao područni asistent.
10) U crkvi sv. Antuna je na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna. cjelodnevno župsko klanjanje pred Presvetim sakramentom. Članovi FSR-a trebali bi napraviti svoju listu za ovo klanjanje.
11) Naše bratstvo FSR-a uručilo je sestrama karmelićankama BSI: 1.350 kn i 20 eura za godišnje školovanje dvoje djece u Nigeriji kod sestara karmelićanki.
12) Liturgijsko-molitveni susret našeg bratstva FSR-a bit će druge nedjelje u mjesecu, 11. rujna, s početkom u 16,30 sati: krunica , Misa i klanjanje.
13) S. Štefica Kralj, ministrica, poslala je godišnji izvještaj o našem bratstvu FSR-a, nakon odobrenja Vijeća našeg bratstva, Područnom vijeću FSR-a.
-
I u ovom listiću nalazi se umetak MVFSR-a o socijalnom nauku Crkve.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Izdaje: Svetoduška zajednica FSR-a, 10000 Zagreb, Sveti Duh 31
Odgovara: Fra Augustin Kordić, 10000 Zagreb, Sveti Duh 31
Mjesečna tema za lipanj-2011.pdf
„Presveto Trojstvo – Socijalni nauk i laičke udruge“
Autor razmatranja, sažetka i pitanja: fra Amando Trujillo Cano, TOR
Katolička crkva slavi Presveto Trojstvo tjedan dana nakon Duhova, tj. nakon što nam liturgijska godina daje živjeti vazmeno vrijeme koje slavi spasenje i objavu Boga u Kristu kroz vazmeno Otajstvo i silazak Duha Svetoga nad apostole, kao što je to obećao sam Isus (Istočna crkva slavi Presveto Trojstvo na nedjelju Pedesetnice, na Duhove). Na taj način Crkva proglašava puninu Božje Objave za spasenje svijeta, podsjećajući nas da razlog zbog kojega mi poznajemo Boga i vjerujemo u njega kao u jednoga Boga u tri osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga, ne ovisi o našim ljudskim sposobnostima i shvaćanju, već o Božjoj inicijativi. Ta se objava tijekom stoljeća postupno otkrivala, dajući mogućnost nama da se približimo dubljoj istini o Bogu i spasenju čovječanstva, kao što je jasno definirano u dogmatskoj konstituciji Dei Verbum Drugoga vatikanskog sabora (usp. DV 2).
Otajstvo Trojedinoga Boga središte je naše kršćanske vjere, najvažnija i temeljna istina koju nam je Bog objavio. Iako pojam Trojstvo nije izričito prisutan u Bibliji, njegov je smisao sigurno prisutan i izražen u mnogim biblijskim odlomcima te jasno razrađen u Novom zavjetu. Na primjer, na završetku Evanđelja po Mateju, Isus na gori u Galileji šalje svoje učenike u svijet, govoreći: “Dana mi je vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” Drugi tekstovi iz Novoga zavjeta koji razmatraju o objavi Trojstva su: Iv 14, 16-17; 1 Kor 12, 4-6; 2 Sol 2, 13-14; Gal 4,6; Rim 15,30; 1 Pt 1,2; Tit 3, 4-6; Heb 10,29 i Jd 20-21.
Crkva je proglasila i branila vjeru u Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga već od prvih stoljeća, osobito kroz crkvene sabore te protiv hereza poput arijanizma, macedonijanizma, sabelijanizma i drugih vrsta modalizama. Arijanska je hereza započela s prezbiterom Arijem, koji je živio u IV. stoljeću, a koji je poricao Kristovo božanstvo, ne odobravajući istobitnost i vječno postojanje Osoba koje su Bog. Crkva je također odbacila racionalističke teorije koje smatraju postojanje tri božanske biti ili božanstva, umjesto samo jedne božanske mudrosti i ljubavi, u kojoj postoje tri Osobe, koje su samo jedan Bog (usp. The teaching of Christ, A Chatolic Catechism for Adults (Kristova nauka, Katolički katekizam za odrasle), II. izdanje, 1983, str. 162-173). U izražavanju dogme o Trojstvu Crkva je prihvatila terminologiju grčke filozofije te je razvila stručni govor kako bi na najbolji mogući način izrazila neizrecivu stvarnost Boga.
Jedna Božja narav i ista slava koje pripadaju trima Osobama Trojstva podsjećaju nas da Bog nije neko izolirano biće, već zajedništvo ljubavi u kojemu su Otac, Sin i Duh Sveti, morajući se izraziti ljudskim riječima, u odnosu jedan prema drugome u savršenom skladu, uvažavanju i suradnji. Svatko od njih ima svoju specifičnost, ali oni su Jedan, postoje i djeluju u odnosu prema svemu stvorenome i čovječanstvu u savršenom jedinstvu. Nijedan ne prikraćuje u nečemu drugoga, već svaki postoji i djeluje u zajedništvu božanske i vječne mudrosti i ljubavi. Nutarnji je život Trojstva dakle model savršene ljubavi i zajedništva. Naše obitelji i bratstva, cijela crkvena zajednica, slaveći ovaj blagdan, pozvane su prihvatiti poziv da po vjeri i milosti Božjoj sudjeluju na ovom neizmjernom životu. Kao što je Isus rekao na Posljednjoj večeri: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23).
U isto vrijeme pozvani smo pažljivo promotriti odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga kao izvor i model za naše ljudske odnose. Stalno se zalažemo za poštivanje dostojanstva svake osobe te da se svaku osobu smatra kao dijete Božje i sliku Božju. Svaki stav, navika, zakon ili praksa koja napada ili negira to dostojanstvo u izravnoj je suprotnosti s uzvišenim modelom koji je postavio sam Bog i koji je uostalom jedini put istinskog ostvarenja i sreće čovjeka.
Drugi aspekt koji želimo ukratko istaknuti u svezi s Trojstvom jest njegovo vanjsko djelovanje ili očitovanje. Rečeno na vrlo jednostavan način: koliko god da božanske Osobe uvijek djeluju u potpunom jedinstvu, postoje ipak specifične “vlastitosti” za svaku od njih, aspekti koji se u užem smislu odnose na jednu ili drugu. Tako se Otac izravnije povezuje sa stvaranjem, Sin je Riječ Očeva postala čovjekom za naše spasenje, a Duh Sveti je izraz ljubavi koja ujedinjuje Oca i Sina; Duh je onaj po kome mi kušamo ljubav Božju i spasenje u Kristu.
Kroz očitovanje spasenja Božjeg, objavljenoga u konkretnoj povijesti, darovano nam je najveće blago njegova Kraljevstva. Nutarnji život naših obitelji, naših bratstava, crkvene zajednice trebao bi sjati ne samo prema unutra, već i prema van; naime, ako je naše zajedništvo u Kristu i s Kristom istinsko, plamen naše ljubavi će se zapaliti, održat će se i potaknut će naša bratstva da tu ljubav ostvaruju u svijetu. Kršćansko se svjedočenje i suradnja u poslanju Crkve trebaju ostvarivati po svjetovnim franjevcima koji imaju pravi smisao za obitelj i bratstvo te su nadahnuti i pokrenuti dinamikom Trojstva.
Crkveni nauk i laičke udruge
(Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 549-550)
Ovaj ćemo mjesec razmotriti brojeve 549-550 Socijalnog nauka Crkve, nastavljajući s predstavljanjem drugog dijela, Socijalni nauk i zauzimanje vjernika laika, 12. poglavlje. Tema ova dva broja je: Socijalni nauk i laičke udruge, i izravno se odnosi na narav i poslanje FSR-a, koji je definiran čl. 1,5 Generalnih konstitucija FSR-a kao “javno udruženje u Crkvi”. U ovim brojevima, Kompendij ističe važnost socijalnog nauka Crkve u trajnoj formaciji laika te prepoznaje raznolikost formacijskih metoda koje uključuju aktivno sudjelovanje u apostolskom životu Crkve te zajedničko djelovanje s drugim skupinama. Oni također ukazuju na jasnu vezu s kršćanskom obnovom vremenitog reda te kako ga crkvena tijela trebaju ostvariti. Pojam o posebnim udrugama vrlo je privlačan, posebno u svjetlu velikog potencijala i tradicije FSR-a i tekućih izazova u svim narodima gdje su prisutni svjetovni franjevci.
d) Socijalni nauk i laičke udruge
549. Socijalni nauk Crkve mora ući, kao sastavni dio u formacijski put vjernika laika. Iskustvo pokazuje da je formacijski rad moguć, uobičajeno unutar crkvenih laičkih udruga koje odgovaraju točnim kriterijima crkvenosti. “U odgoju vjernika laika svoje mjesto nalaze također skupine, društva i pokreti: svako na svoj način, imaju zaista mogućnost pružiti odgoj koji je duboko urastao u samo iskustvo apostolskog života, a isto tako imaju priliku skupiti, konkretizirati i razvrstati odgoj što ga njihovi privrženici dobivaju od drugih osoba i zajednica.” Socijalni nauk Crkve podupire i rasvjetljuje ulogu udruženja, pokreta i laičkih skupina zauzetih za kršćansko oživljavanje raznih sektora vremenitoga reda: “Crkveno zajedništvo, već prisutno i djelotvorno u djelovanju svake pojedine osobe, nalazi svoj poseban izraz u združenom djelovanju vjernika laika, tj. u njihovu solidarnom radu odgovornog uključivanja u život i poslanje Crkve.”
550. Socijalni nauk Crkve izuzetno je važan za crkvena udruženja koja za cilj svojega zauzimanja imaju posebno pastoralno djelovanje na socijalnom području. One su uporišna povlaštena točka, jer djeluju u društvenome životu sukladno svojoj crkvenoj fizionomiji te na taj način pokazuju koliko je važna vrijednost molitve, razmišljanja i dijaloga za suočavanje i poboljšavanje društvenih zbilja. U svakom slučaju, valjano je razlikovanje “onoga što vjernici – bilo pojedinačno bilo udruženi – rade u svoje ime kao građani vođeni svojom kršćanskom savješću od onoga što oni rade u ime Crkve skupa sa svojim crkvenim pastirima.”
I sama udruženja po kategorijama, koja pristaše ujedinjuju u ime poziva i kršćanskog poslanja u određenome profesionalnome ili kulturnom okruženju, mogu poduzimati dragocjeno djelovanje kršćanskoga sazrijevanja. Tako – primjerice – katoličko udruženje liječnika svoje pristaše formira preko vježbanja razlučivanja s obzirom na tolike probleme koje medicinska znanost, biologija i ostale znanosti čine profesionalnoj kompetenciji liječnika, ali također njegovoj savjesti i njegovoj vjeri. Isto to se može reći i za udruženja katoličkih nastavnika, pravnika, poduzetnika, radnika, ali i sportaša, ekologa… U tome okruženju socijalni nauk očituje svoju formacijsku djelotvornost s obzirom na svijest svake osobe i kulture zemlje.
Pitanja za razmišljanje i raspravu u bratstvu:
1. Što ti se najviše sviđa u slavljenju Presvetoga Trojstva s crkvenom
zajednicom i zašto?
2. Kako socijalni nauk Crkve može postati sastavni dio trajne formacije
svjetovnih franjevaca u nastojanju oko obnove raznih područja
vremenitoga reda?
3. Kako svjetovni franjevci mogu pomoći da socijalni nauk Crkve bude
efikasno sredstvo koje će formirati osobnu savjest i kulturu njihovih
zemalja?
TEMA 2 OD 9: NEDJELJA BOŽANSKOGA MILOSRĐA; BEATIFIKACIJA PAPE IVANA PAVLA II. (Svibanj 2011.)TEMA 2 OD 9: NEDJELJA BOŽANSKOGA MILOSRĐA; BEATIFIKACIJA PAPE IVANA PAVLA II. (Svibanj 2011.)
Raspored tema u svibnju za susrete starijih na Sigetu možete vidjeti na donjem plakatu (klikom na poveznicu).
Veselimo se vašem dolasku u prostor Socijalne inicijative FSR-a i FRAME, ispod vanjskog stubišta crkve Sv. Križa na Sigetu, ulaz sa sjeverne strane. Sva predavanja i susreti su besplatni.
PLAKAT za susret starijih svibanj , u pdf formatu.
Štovatelji sv. Franje i sv. Klare,
Framaši i Franjevački svjetovnjaci
pozivamo Vas na
Franjevačko popodne
koje će se održati
8. svibnja 2011.
u kapeli Sveti Duh
s početkom u 16 sati.
Tema susreta je očuvanje stvorenoga, a upoznat ćemo se sa radom
Socijalne inicijative FSR-a i Frame (si.fsr.hr)
Bit će organizirano i čuvanje djece za obitelji koje žele zajedno doći.
Daljnje informacije na:
mob: 098/9287039
mail: frama.svetiduh@gmail.com
Sve Vas srdačno očekujemo!
Vaš Franjevački svjetovni red i Frama Sveti Duh
Franjevački svjetovni red
Mjesno bratstvo Kaptol, Zagreb
Socijalna inicijativa FSR-a i FRAME
SUSRET STARIJIH
UTORAK, 26. travnja 2011. u 10 sati
Trg Sv. Križa 1, SIGET
U vremenu od 10 do 11 sati bit će prilika za razgovor i druženje
s liječnicom,
dr. Ivankom Kotnik
Dragi naši franjevci i franjevke,
Izuzetna nam je čast i zadovoljstvo pozvati vas na susrete starijih osoba u bratstvima Franjevačkog svjetovnog reda. Dobrodošle su i druge starije osobe koje nisu članovi bratstva.
Svoju brigu i rad želimo usmjeriti na potrebe starijih članova naših bratstava i drugih starijih osoba. Započet ćemo s povremenim susretima starijih, pratiti očekivanja, želje i potrebe te pokušati na njih adekvatno odgovoriti razvijajući program rada.
Veselimo se vašem dolasku u prostor Socijalne inicijative FSR-a i FRAME, ispod vanjskog stubišta crkve Sv. Križa na Sigetu, ulaz sa sjeverne strane.
Mir i dobro!
Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek.
Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu. Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutoga Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede. Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek. No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio. On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje. Možda si još ne možemo pravo predstaviti sav užas ovoga dana, drhtaj čitavog neba i ljudske povijesti i svega što postoji. Možda ćemo to spoznati tek nakon Sudnjeg dana, kad započne vječni život. Isus je uzeo na sebe naše grijehe, naše rane i bolesti, njegove su nas modrice iscijelile. Svi smo mi išli, svaki svojim putem, a Bog je na njega stavio krivicu sviju nas. Bio je poput grožđa koje se gniječi u tijesku, najjadniji čovjek ljudske povijesti, oskvrnjen, izrugan, pogažen, prezren i pribijen na dva balvana – na križ. A bio je jedini čovjek ljudske povijesti koji je bio bez grijeha.
Veliki petak je rječit govor što je ova zemlja, tko je čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest. Ali, Veliki je petak i silna utjeha. Ako je Bog ušao u tijesak patnje, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja imaju smisla i doživjet će pobjedu. S nama je Bog. Kad god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu, znaj da su to vrata iza kojih nalaziš Isusa Krista. Tvoja patnja tako postaje susret sa živim Bogom. Zato su patnici blagoslov zemlji, društvu i domovini. Patnja otvara put slave, pobjede, posjedovanja zemlje i života bez kraja. Patnja i prezir čovjekovo su dostojanstvo; progonstvo, muka i gaženje čovjeka nisu više znak neprijateljske pobjede, nisu znak besmisla, poraza, nego naprotiv pobjede, radosti, sigurnosti. Bog je s nama.
Svaka borba za boljeg čovjeka, mučna izgradnja pravednijeg društva, svaki izgubljeni život za dobro drugih od sada je blagoslovljen i pripravljeno mu je kraljevstvo. Patnici su miljenici Božji, oni koji se bore za mir, slobodu i pravdu Božji su najmiliji sinovi.
Veliki petak tako preokreće ljestvicu vrednota. On predstavlja užas svima koji masakriraju, koji počinju ratove i kojima čovjek nije važan, svim karijeristima koji na ovom svijetu hoće slavu, svima koji traže da se o njima govori i piše, svima koji se boje prezira, ogovaranja i klevete. Oni nisu na strani Boga i Bog nije na njihovoj strani. Oni su vječni gubitnici. Veliki petak je potvrda da se isplati živjeti za čovjeka, biti čovjek za druge, stajati uz Boga za čovjeka.
Potrebno je naći trenutak mira, zastati u ovom danu, jer u ovaj dan je zastala ljudska povijest. U ovom danu je uništena naša krivica, izliječene naše bolesti, u ovom je danu izbačen i osuđen knez ovog svijeta, Sotona, neprijatelj čovjeka. U ovom danu su osuđeni svi koji progone ljude, koji ih masakriraju, otimaju im, gaze ih i spaljuju njihova imanja. Ovo je dan poraza za svakog koji je protiv čovjeka. Dan je to velikog razdjeljenja čovječanstva. Ovo je za svakoga od nas dan odluke.
Blaženi oni koji pate, koji tuguju. Blaženi krotki, blaženi mirotvorci, blaženi siromašni duhom, blaženi, jer ovo je njihov dan, ovo je njihov blagdan, njihova pobjeda. Jao nasilnicima, jao onima koji se bogate na tuđi račun, jao onima koji se bore protiv čovjeka, jao onima koji nemaju milosrđa, sućuti i ljubavi, ispružene ruke za drugoga. Ovaj dan je njihov poraz.
Moramo se danas opredijeliti. Učinimo to odmah. Ovaj je dan za to najprikladniji.
Dr. Tomislav Ivančić, “Oaze života”