Slika novaka na dan primanja u FSR, 14. travnja 2012., kod sestara klarisa u Mikulićima.
KNJIGA IZLASKA JE KLJUČAN TEKST
U ovom nas broju fra Fernando podsjeća da je “Izlazak temeljno iskustvo Izraela”. Iako se činilo da se nada nalazi ispod pustinjskog pijeska, izraelski narod otkriva Boga. I tako, priča Izlaska postaje od ključne važnosti u spoznaji da Bog u povijesti stvara sjećanja i da Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev i Otac Isusa Krista, nije Bog dalekog neba, već Bog koji je ovdje i sada.
Otkrivajući Boga Izraela
Knjiga Izlaska ključna je za spoznaju da Bog u povijesti stvara sjećanja. To možemo vidjeti već od samog početka Knjige. Cijela pripovijest o katastrofi započinje progonom u Egiptu, te ondje stoji: “Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa” (Izlazak 1,8). Drugi način na koji bi se ovo moglo reći jest da je čovjek došao na vlast bez ikakvog sjećanja na prošlost; odnosno, dolazi na vlast bez povijesne pozadine. U tom se trenutku čini da je sve nestalo. Da je nada zakopana pod pustinjskim pijeskom. Međutim, upravo se ovdje otkriva Boga. Zbog toga je Izlazak temeljno iskustvo Izraela. Tekst je bremenit simbolikom vremena i sjećanja. Uspjeli smo preživjeti dvije tisuće godina jedino iz razloga što smo, od 70. pa do 1946., stalno govorili: “Dogodine u Jeruzalemu.” To je naša polazna točka i upravo se tu nalazimo. Bog je Izraelov narodni heroj. I mi dugujemo ovu briljantnu intuiciju Židovima, kao i narodu Staroga zavjeta, koji su Boga nebeskoga spustili na zemlju.
Bog koji je ovdje i sada
Bog Arahamov, Izakov, Jakovljev i Otac Isusa Krista, nije Bog dalekog neba, već Bog koji je ovdje i sada. Ciganski Bog, Bog ceste, prašine i vjetra. Ovoga Boga oslovljava se s “ti”. Ovo je znakovito jer u grčkom i hebrejskom nema formalnog oblika “Vi”. “Blagoslovljen si, Gospodine Bože Izraelov, Kralju vječni.” Tako glasi početak svake židovske molitve. Mi se Bogu obraćamo prisnim jezikom, ne iz nepoštovanja, već zato što je naš odnos s njime prisan; poruka je ta da se Bog “pretvorio” u jednog od nas. Zapravo, moj “ja” može jedino izrasti u svjetlu odnosa na ti, to jest u uzajamnom odnosu. Svatko od nas u prisutnosti velikodostojnika prigiba glavu. Moj “ja” može jedino rasti u prisnom odnosu na ti. To je poruka Biblije, to je Franjina poruka. To je vapaj sveopćeg bratstva, bez gospodara ili slugu… Društva braće i sestara.
No pogledajte koliko smo daleko od te zbilje! U našim vlastitim kulturama često u svojim bratstvima živimo s istim nedostatkom poštovanja koje je prisutno i u našem društvu. I dalje zasnivamo život na svojim titulama. Na svome “zlatu” (imetku). Na svojim kastama. I to u svim slojevima i u svim kulturama. I često zadržavamo kastinski mentalitet u svojim bratstvima, u svojim samostanima. To je krivo. To nije put kojim nam je ići. Naš krajnji cilj ne može biti moć. Krajnji cilj ne može biti u tome da postanem članom organizacije u svrhu popravljanja vlastitog života i života bližnjih. Da se poslužim strukturom u koju sam samog sebe postavio. A to je ono što imamo. Imamo ljude koji dolaze sisati poput parazita – parazita na Crkvi, parazita na Redu, parazita na bratstvima i samostanima. Takvih ljudi nam je preko glave
Na sljedećoj poveznici možete pogledati cijeli prilog međunarodnog vijeća za trajnu formaciju
franjevačkog svjetovnog reda.
Održan susret našeg bratstva OFS-a sa sestrama klarisama
U subotu, 14 travnja 2012., održan je u Godini svete Klare susret članova svetoduškog bratstva OFS-a sa sestrama klarisama u Mikulićima. Ovom susretu pridružilo se i nekoliko članova Frame sa svojim duhovnim asistentom, fra Ivanom Penavom. U 16 sati sestre klarise su predmolile franjevačku krunicu. Uslijedila je Misa, koju je predvodio duhovni asistent OFS-a, u koncelebraciji fra Ivana. Na početku Mise molila se Večernja, koju su pripremile sestre klarise. Nakon navještaja evanđelja članovi OFS-a obnovili su svoja obećanja, zavjete. Za vrijeme prikazanja s. Štefica Kralj, ministrica OFS-a, simbolično je uručila sestrama klarisama poruku Generalnog kapitula OFS-a (2011). Poslije Mise uslijedila je skromna svečanost primanja novih kandidata OFS-a u Franjevački svjetovni red. Nakon toga sestre klarise predstavile su se članovima OFS-a: kako izgleda jedan njihov radni dan (s. Hedviga); svjedočanstvo poziva u red klarisa (s. Mihaela) i kratko o posveti sv. Klare Bogu – bijeg od kuće (s. Tarzicija). Uslijedilo je zajedničko druženje članova OFS-a i Frame u vjeronaučnoj dvorani uz kolače, sokove … Iskreno zahvaljujemo sestrama klarisama na lijepom gostoprimstvu i na svemu što su priredile za ovaj susret!
Cijeli listić se nalazi ovdje Sv.Duh listić 04-12
Na sljedećoj poveznici možete pogledati cijeli prilog međunarodnog vijeća za trajnu formaciju
franjevačkog svjetovnog reda.
Reagiranje:
Ograđujem se od ovog članka fra Fernanda Venture „Koje je vjeroispovijest Bog?“, ako u jednom od idućih nastavaka ne pojasni tko je za njega Isus Krist! On ga u ovom članku uopće ne spominje. A ipak Isus Krist je Mesija, Spasitelj svijeta – svih ljudi, Sin Božji i Sin Čovječji. Čudna je misao fra Venture da katolici imaju „ludu ideju da je Bog katolik“, a tako ga – prema njemu – svojataju i vjernici drugih religija. Katolici ne govore da je Bog katolik, nego da je potpuna istina o Bogu u Katoličkoj crkvi. A ta Istina je Isus Krist: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14, 6), kaže Isus za sebe.
(Fra Augustin Kordić)
Održani „Dani svete Klare“ u Mikulićima
U Godini sv. Klare održani su „Dani svete Klare“, simpozij o ovoj Svetici, 16. i 17. ožujka 2012., u crkvi sestara klarisa u Mikulićima. Sve sudionike simpozija pozdravila je na početku poglavarica tamošnjeg samostana, s. M. Alojzija Bevanda. Ukupno je održano osam predavanja, a toliko je bilo i predavača. Predavanje „Teologija sv. Klare u njezinim pismima Janji Praškoj“ održala je s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa. Prvog dana navečer, 16. ožujka, sv. Misu predvodio je mons. dr. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki, koji je održao i predavanje. Koncelebriralo je više svećenika. Drugog dana simpozija sv. Misu u 12 sati predvodio je mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski, član OFS-a. Neke članice svetoduškog bratstva, na čelu sa s. Ljiljanom Marić, posluživale su kod stolova. U svijetu danas postoji oko 20.000 sestara klarisa te više od 900 njihovih samostana. Sestrama klarisama u Mikulićima čestitamo na „Danima svete Klare“ i na 800. obljetnici utemeljenja njihova Reda!
Cijeli listić u špdf-u pogledajte ovdje.
Vrijeme je za povratak u Emaus
U vremenu smo koje vapi za odgovorima. Vrijeme je to koje viče kako bi ga se čulo, ali mi radije, umjesto slušanja, nastavljamo govoriti. Umjesto da saslušamo ljudsku bol, mi radije nastavljamo nametati naše teologije, filozofije, naše teološko smeće koje tovarimo na tuđa ramena kada mi sami nismo u stanju podići ni prst. Ovo je vrijeme za povratak u Emaus. Vrijeme da ponovno otkrijemo onu dvojicu učenika. Oni ostavljaju za sobom središnjost vjere i nade, i hodaju prema periferiji, prema očaju. Njihova nada ostala je visiti na križu. Ništa drugo nije imalo smisla. “A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.” (Lk 24,21) A sada idemo u Emaus, idemo na periferiju.
Vrijeme je za slušanje
Možda u latino-američkoj zbilji to nije tako vidljivo kao u ostalim dijelovima kugle zemaljske, no ovo je vrijeme za slušanje na tisuće i tisuće, milijuna naše braće i sestara koji su na putu prema Emausu. Čije su nada i životna radost na neki način negdje ostali visjeti i hodaju prema periferiji Emausa. Ovo je vrijeme koje nam je dano da živimo, da se promijenimo i služimo. Ne da gospodarimo. Da služimo, a ne da budemo služeni. To je vrlo teško. Ovo je vrijeme da se vratimo Božjoj metodologiji, OVDJE i SADA.
Tko su osobe u odlomku teksta o Emausu? Koliko ih je? Trojica: dva učenika i Isus. Što ovdje radi Isus? To je pedagogija Crkve… a mi smo još tako daleko od toga! Još uvijek u vlastitim redovima vidimo kako najsnalažljiviji pokušavaju uspostaviti kontakte, baviti se svojim stvarima, izvući novac, utjecati ovdje i ondje… Moj Bože, koje sramote! No to je stvarnost, to je ono što se događa.
Što radi Isus?
Kako se ponaša Isus s dvojicom učenika? Iznad svega, on vidi. Što vidi? Vidi tu dvojicu koja idu pred njim, koja odlaze iz središta nade prema periferiji očaja. Njegov prvi potez sastoji se u tome da sazna što se događa. Na početku moramo živjeti poslanje proroka. Prorok živi, ne izmišlja, ne pogađa budućnost. Prorok je osoba (muškarac ili žena) koja živi s nogama čvrsto ukorijenjenima u sadašnjosti. I svakog se dana spominje Božje vjernosti kako bi mogao pokrenuti izvore nade za budućnost. Ovo je prorok: svakoga dana slavi Boga zbog njegove vjernost prethodnoga dana i na sav glas progovara kako se ona očitovala u prošlosti te će se tako očitovati i u budućnosti. To je prorok. Ostali su obmanjivači.
Kao prvo On vidi, a potom se približava. (Drugi korak… a on još uvijek nije rekao ni riječ.) Zatim hoda s njima. Već je napravio tri stvari, a još nije izrekao ni jednu riječ! Gleda, približava se i hoda. Što radi onda? Tu je ključ. Postavlja pitanje: “Što vam je? Gdje vas boli?” Zapazite kako počinje ukazujući na iskustvo drugoga. Ne dolazi započinjući s raspravom. Želi saznati “što vas boli”, “koji je uzrok vašoj tuzi”, “zbog kojeg ste razloga ostavili svoju nadu da visi te idete prema periferiji očaja”? A onda čuje odgovor: “Zar si toliko glup? Zar si ti jedini koji ne zna što se dogodilo u Jeruzalemu?” Koji su Isusovi razlozi i što im on kaže? “Što se zbilo?” Novo pitanje, novo nastojanje da pokuša krenuti od iskustva drugoga.
Početi iznova graditi nadu
Tek na ovom mjestu, nakon učinjenih ovih pet koraka (gledanje, približavanje, hodanje, ispitivanje, slušanje), može započeti s obnavljanjem nade,s gradnjom mosta od nade usidrene u srcu Izraela do same prisutnosti Boga koji se utjelovio u povijesti. Do Boga koji je postao čovjekom u Isusu Kristu. To je Emaus! Danas je vrijeme Emausa; to je pedagogija za današnje vrijeme. To je služba današnjice: biti ispod. Međutim mi ne volimo služiti (lat. ministerium), već poučavati (lat. magisterium).
Ovo je Emaus! Ovo je izazov da izgradimo OIKOS (kuću). Ovo je vrijeme za OIKONOMIJU jer izgleda da je ekonomija na koljenima. Između ostalog, mi i dalje mislimo da su ekonomija i financije ista stvar, a nije… No to je već neka druga priča.
Izazov izgradnje zajedničke kuće sa sobama za sve, bez iznimaka, da nitko ne mora nositi pečat posred čela jer je on/ona drugačiji. Takav je Bog suobličen svijetu. To je Bog koji može sve primiti. To je Bog koji vidi, približava se, hoda i sluša… Onkraj političkih, vjerskih, seksualnih ili gastronomskih opredjeljenja.
Cijeli Prilog MVFSR-a2-2012 u pdf-u.
Bratski i pastoralni pohod našem bratstvu FSR-a (OFS-a)
U nedjelju, 29. siječnja 2012., bio je bratski i pastoralni pohod našem bratstvu FSR-a (OFS-a) s područne razine. U polovici mandata našega mjesnog vijeća došla nam je u bratski pohod Branka Černugelj, područna ministrica, sa Hildom Švarcmajer, tajnicom područnog bratstva, te u pastoralni pohod došao je fra Nikola Barun, područni duhovni asistent. Oni su u 15 sati najprije pohodili vijeće našeg bratstva. Kako Štefica Kralj, ministrica bratstva, nije mogla iz obiteljskih razloga biti prisutna, to je pohoditelje primila, zajedno s drugim vijećnicima, i pozdravila Dragica Petković, zamjenica ministrice. A kao počasni gost bio je i fra Ljudevit Maračić, provincijal i donedavni asistent ovog bratstva. Pohoditelji su željeli vidjeti što je u bratstvu učinjeno od posljednjega bratskoga i pastoralnog pohoda, koji je bio 24. siječnja 2010. godine. Tako su doznali da bratstvo sada ima 64 zavjetovana člana, od toga 35 aktivnih, 11 bolesnih i 18 neaktivnih članova, te da nema novaka, ali da ima jednu grupu kandidata za početnu formaciju. Pohoditelji su pregledali i potpisali postojeće knjige OFS-a, s opaskom da bi bratstvo trebalo voditi kroniku događaja. Isto tako bratstvo bi trebalo imati i knjigu početne formacije. S. Branka je podsjetila da će ovogodišnje područno hodočašće biti 19. svibnja kod sestara klarisa u Mikulići- ma i kod nas na Svetom Duhu. Pohoditelji su se potom susreli s članovima i kandidatima mjesnog bratstva OFS-a, kojih je bilo 27. S. Branka je istaknula osnovne značajke života u bratstvu OFS-a. Govorila je i o potrebi godišnjeg doprinosa za vijeća više razine. Fra Nikola je istakao potrebu ustrajnosti u bratskom zajedništvu. Ovaj pohod završio je sv. Misom u crkvi sv. Antuna. Branki, Hildi i fra Nikoli zahvaljujemo na pohodu i na riječima ohrabrenja!
Cijeli listić u pdf-u :Fsr listić 2-2012
Dodajemo i par fotografija sa susreta:
EVANGELIZIRANI DA BI EVANGELIZIRALI
UVOD
XIII. generalni kapitul Franjevačkoga svjetovnog reda održan je od 22. do 29. listopada 2011. u Sao Paolu u Brazilu. Tijekom Kapitula svjetovni franjevci iz cijeloga svijeta razmišljali su na temu “Evangelizirani da bi evangelizirali”. Glavni predavač bio je nadareni fra Fernando Ventura, OFMCap, koji je potaknuo sudionike da žive svoje zvanje i preuzmu svoje odgovornosti u Crkvi i Franjevačkoj obitelji.
ŠTO JE EVANGELIZIRANJE?
Fra Fernando je svoje središnje predavanje na Generalnom kapitulu OFS-a započeo postavljajući sudionicima neka pitanja. Sudionici su ubrzo postali svjesni da će njegovo predavanje biti više “osobno iskustvo” negoli akademsko predavanje. Ustvari, njegove su riječi potaknule na razmišljanje budući je naveo neke osnovne elemente značenja evangelizacije i naše kršćanske vjere u kontekstu naše suvremene kulture. Pozvao je sve svjetovne franjevce da pogledaju što se dogodilo s riječima i osjećajima.
Riječi i osjećaji
Imamo li hrabrosti reći našim bližnjima “volim te”? Bez šale i gledajući ih ravno u oči… Možemo li to odmah sada reći osobi do nas? Nije jednostavno, je li? Nije li istina da se bojimo riječi? Nije li istina da su riječi mrtve? Nije li istina da smo ubili osjećaje? Ovakve nas riječi plaše! S jedne strane, govoreći nekome “volim te” znači da mu/joj govorimo “trebam te da budem sretan”. Toliko daleko možemo otići. Ali nekome reći “volim te” također može značiti i nešto drugo. To govorimo u smislu “ne mogu biti sretan bez tebe”. Vidite li kamo nas to vodi? “Trebam te da budem sretan”, jedna je stvar. Ali reći nekome “ne mogu biti sretan bez tebe” nešto je sasvim drugo. To nas uništava. To nas izvodi iz naše osobne taštine, iz te pomame koju nosimo u sebi, a to je da smo mi središte svijeta.
Ako razumijemo što je evangeliziranje, moći ćemo razumjeti sve…
Evangeliziranje je ovo, braćo i sestre. Ako to budemo mogli razumjeti, moći ćemo razumjeti sve što činimo ovdje. Ako to ne budemo mogli razumjeti, nastavit ćemo biti najnesretniji sinovi čovječji. Osobe koje žive bračni odnos
s Bogom razvedene su od života, jer nema nikakvog zla koje bi ih moglo vjenčati, naime te osobe žive u braku s Bogom. Neženje i usidjelice povijesti… ogorčeni ljudi… ljudi koji žive snažne odnose sa životom. I ovdje smo sve uništili. Živimo u našim bratstvima… samostanima… i živimo na svim razinama, pod ugnjetavanjem ljudi koji smatraju služenje samo kao moć. U smislu da su netko drugi ili da su s nekim drugim, razumiju samo ispraznost. To su ljudi koji nemaju ničiju podršku. Umorni smo od neženja i usidjelica povijesti. Umorni smo od dragih ljudi. Ovo nije vrijeme za naklonost. Ovo je vrijeme suosjećajnosti. Draga će vam se osoba u najboljem slučaju nasmiješiti. (I ovdje se uvijek sjetim Konfucijevih riječi: “Pazi, jer iza osmijeha su zubi”.)
Vrijeme je…
Vrijeme je za polazak dalje. Vrijeme je da se okrene nova stranica (ili, kako kažu na španjolskom: okrenuti omlet). Vrijeme je da shvatimo da nemamo pravo reći da imamo vjeru, jer ovo je vrijeme kada trebamo spoznati da imamo vjeru koja nas posjeduje. Ljudi vjere su nepodnošljivi. Ljudi koji žive s trbuhom punim Boga. I što proizlazi iz toga? Nisu ništa više nego samo mistični povjetarac, koji ne dotiču ničiji život. I tako nastavljamo slijediti pogrešne signale. I nastavljamo činiti gluposti, jednu za drugom. Pitam vas, svjetovne franjevce prvog, drugog, trećeg i četvrtog svijeta da objasnite biskupima svoje zemlje, svećenicima, braći franjevcima, časnim sestrama svoje zemlje da odjeća ne može biti znak moći. To govori da je više od svega biti dio zajednice, na prvom mjestu način života. U mnogim mjestima diljem svijeta pomažemo u Crkvi ojačanoj s moći koja dolazi od vrha, Crkvi koja gubi svoje temelje zato što je prestala služiti… jer je prestala biti znak. Prodana je političkoj moći. U mnogim zemljama i mnogim mjestima ona je prodana moći koja dijeli novac. I vidio sam to vlastitim očima na svakom kontinentu.
Ovisi o tebi
O tebi ovisi hoćeš li biti znak osporavan. Na tebi je da pokreneš ponovno franjevačku revoluciju u svijetu. Franjo ide natrag u potragu za tim (svojom Crkvom) po okolici Asiza s gubavcima kada je njegova Crkva ogrezla u moći, kada je njegova Crkva u središtu moći. U mnogim zemljama, muškarci i žene vjere, vole leći u krevet s gospodarima moći. A siromašni i gubavci su kao i uvijek sami.
Pustolovina je počela…
I tako je pustolovina započela, od Boga koji je jednoga dana odlučio stvoriti svijet. Biblija je rođena u jednom selu koje je pokušalo odgovoriti na Božju inicijativu. Više od knjige, Biblija je knjižnica. Više od život sastavljen od svega onoga što čini život – snovi, bol, nada i radost – od svega što čini naše životno iskustvo. Svega s čime želimo popuniti naše egzistencijalne praznine. I tako to ide od Postanka do Otkrivenja. No, koja bi mogla biti nit vodilja? Što daje smisao Svetom pismu? Što je to što daje smisao svim pustolovinama Božjeg razgovora i Božje bliskosti s ljudima i ljudi s Bogom? Koja je, prema tebi, ključna riječ u Bibliji? To je SAVEZ (znači, brak ili veza). To je ono što je Franjo – jedini do sada – mogao razumjeti.
Želja koju svi imamo
A mi i dalje inzistiramo na pogreškama. I dalje inzistiramo na onome što je naš Izvorni grijeh. Ne govorim o originalnom grijehu, jer s toliko ljudi koji su griješili mnogo godina, teško je biti originalan. Govorim o Istočnom grijehu, koji je izvorni. Ukorijenjen je u želji da se dostigne Bog… u želji da se bude Bog… u želji da se kontrolira spoznaju dobra i zla… u želji koju svi mi imamo da budemo gospodari života i smrti… u želji koju imamo, da uđemo u Božji svijet, dotaknemo Božji svijet. I ne shvaćamo da može biti samo jedan POSTANAK; da može biti samo jedan san o Postanku, jer samo je jedna Apokalipsa, jer samo je jedno poglavlje 21. u Otkrivenju… Božji svijet koji silazi, novi Jeruzalem dolazi zauzeti ljudski prostor.
U ovoj raspravi, u ovoj temi obraćenja, svi se borimo i udaramo glavom o zid da vidimo možemo li postići obraćenje. Ne shvaćamo da je ono što Franjo donosi – novo. Bio je jedini koji je razumio: prvo, ako se netko obraća drugome, Bog je taj koji se obraća nama. Vrijeme je da okrenemo stvari oko nas (da omlet koji je zagorio okrenemo na drugu stranu).
Božić – najveći trenutak u povijesti
Franjo je bio jedini koji je shvatio Božje obraćanje u povijesti. Zato je spoznao (važnost) Božić(a), i zato je Božić za Franju postao najveći trenutak. Tu Bog dotiče povijest. Tu Bog postaje jedan od nas. Tu nam se Bog obraća. Tu definitivno slavimo savez (braka/veze). I, ovdje se moramo vratiti Emanuelu, jer osim što je ovo vrijeme mrtvih riječi, vrijeme je i ljudi koji su postali udovci prema svojim naklonostima, nevjenčani za svoje osjećaje.
Bogojavljenje: sveci zaštitnici – tombola – sveci zaštitnici
Na blagdan Bogojavljenja, Sveta Tri kralja, 6. siječnja 2012., bilo je vrlo svečano i radosno u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Antuna. Okupili su se na zajednički susret članovi svetoduškog bratstva FSR-a i Frame, njih više od 40. Zahvaljujemo fra Ljudevitu Maračiću, provincijalu, za dolazak na ovaj lijepi susret! On je čak uzeo udjela kod izvlačenja brojeva u prvoj tomboli. No prije igranja tombole bilo je u 16 sati biranje svetaca zaštitnika za 2012. godinu. Svečani trenutak, kome je prethodilo pjevanje „O dođi Stvorče Duše Svet“. Zahvaljujemo fra Ivanu Penavi, asistentu Frame, koji se pobrinuo za svece zaštitnike i za sličice! Svi članovi, postulanti i simpatizeri FSR-a i Frame dobili su svoga sveca zaštitnika. A onima koji nisu mogli doći na ovaj susret, sveci zaštitnici stići će poštom. Cilj ovoga lijepog običaja je da svatko upozna svoga sveca zaštitnika, preporučuje mu se u molitve i nastoji ga u životu nasljedovati. Zhavljujemo Dragici i Sabini na izvlačenju svetaca zaštitnika! Potom je uslijedilo igranje tombole (3). Kakva radost kada je netko nešto dobio, posebno kad su to bili mladi! Zahvaljujemo domaćicama na kolačima koje su za ovu prigodu pripremile! Poželjna su zajednička druženja članova FSR-a i Frame.
fsr listić 1-2012
